Imamo slobodu u ograničenom kontekstu živjeti s budalama s ograničenim mišljenjima i stalno i iznova lupati glavom o zid. U komunikacijskim tokovima verbalnim i neverbalnim gestama koje otkrivaju te tonom govora trenutnu situaciju, tu mislim na sve aspekte komunikacije: ako osoba kaže – Dobar dan . Danas ću se ubiti – tonom govora koji je veseo , koja osoba će tu osobu shvatiti ozbiljno – shvaćena je poanta. Ne treba puno pričati ili pisati o tome.
Svatko ima svoj život i nitko nemože ući u glavu onoga drugog, sve dok se ne napravi šteta, a onda je prekasno. Netko nekad mora reagirati.Bitna je svijest pojedinca i osjetljivost na potrebe i razmišljanja drugih. Ako se osoba susreće s pasivnom agresivnošću – način komunikacije koji je također odbojan te ne pridonosi zdravim odnosima, a koja se može očitovati kroz – sarkazam, izbjegavanje obveza, pasivno odbijanje suradnje, odlaganje, ignoriranje, šutnja – sve su to oblici mučenja i na kraju kakav je to život ili rad u firmi ako je takva klima s nekim pojednicem. Sve to doprinosi povećavanju tenzija unutar grupe, a ako je grupa zatvorenog tipa – klan , informacije neće biti dostupne onima koji naknadno dođu u tu firmu gdje je ta grupa koje te informacije čuva za sebe kao oblik neformalne komunikacije. Drugi štetan oblik komunikacije je ogovaranje drugih kolega na poslu, te takvo ponašanje može stvoriti nepovjerenje u tu osobu jer bi i oni mogli postati predmet ogovaranja, ima negativan utjecaj na cjeli tim i razvoj te šteti reputaciji firme. Treći štetan oblik komunikacije je komunikacija tipa zapovijedanja i straha tzv autorativni čin vođenja koji se smatra zaostalim i neproduktivnim i kao takav stavlja negativnu atmosferu na kolege te po mojem mišljenju nije ljudski jer ljude pravi glupima. To jest, smanjuje se kreativnost, pada motivacija i suradnja. Tvoj zaposlenik nije rob nego punopravan član u odlučivanju i svaki zaposlenik je kotačić u sustavu odlučivanja.
Osoba je vična biti otvorena kada ima i neverbalni izraz tijela koji pokazuje raširene ruke ili otvorene dlanove, stopala okrenute prema osobi i vedar izraz lica. Tada osoba pokušava stvoriti povjerenje druge osobe, a kao posebna vještina komunikacije koja se stječe u prodaji licem u lice ili telefonski – to je komunikacija koji ima trenutni učinak ili brz učinak za razliku od pisane riječe – komunikacije s odlaganjem ili koja ima sporiji učinak i ne stvara tolko povjerenja jer ne vidimo osobu i ne čujemo joj glas – alfa muškarci su ti koji koriste komunikaciju licem u lice najčešće. Zato je učenje prodaje važna vještina u vođenju biznisa, kao što se mladi lav uči kako da ulovi svoj plijen. Osobe koje misle da prodaja nije važna vještina često dolaze iz drukčijih stajališta i nižih klasa.
U komunikaciji je važno prenijeti informaciju drugoj osobi koja zatim na određeni način reagira. Ako uspijemo uspostaviti suradnju i ako su odnosi zdravi, tada može i teči taj protokol, uspostavljamo odnos davanja i uzimanja. – nastavljamo sljedeći put-